Sredili smo se i krenuli na večeru, ali drugim putem. Iza naše kuće postoji staza za plažu preko odbojkaškog i fudbalskog terena. Izbili smo blizu kraba. Pokazala sam ih Petru, pa smo krenuli plažom do restorana (naš sto sa tri stolice na pesku).
Bogami, brzo je počeo da pada mrak i nije nam bilo svejedno. Baš se odjednom smrači.
Dočekao nas je, naravno, ko drugi nego Aslam.
Duško ga je ispitivao odakle im struja i koliko generatora imaju. Da li nekad nestane struje? Ne, nikad.
Ja sam pitala kako to da nema ni jednog psa na ulici. Kaže, svim muslimanima njihova sveta knjiga zabranjuje da dodiruju psa. Ni turisti ne mogu da dovedu svoje ljubimce.
Imaju otprilike dve mačke na ostrvu. Možda i ponekog miša. Nekad ih je bilo više, mačaka, ne miševa. Uglavnom nemaju životinja. Ni u džungli, jer je mala. Ali zato u moru... nema šta nema.
Na jednom delu Bikini plaže vodena struja je jača od Dunava. Zbog tih struja ne sme da se pliva s ostrva na ostrvo, iako deluju blizu.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.