Posle podne smo išli na pecanje. U malom tirkiznom brodiću, gazda Hanif, Aslam, još jedan čovek i nas troje. Imali su kao neke skijice koje puste da idu za brodom, a na njih okače mamac od hobotnice. Tako love tunu. Uhvatili smo četiri velike. Duško ih je ponosno izvlačio.
Odvezli su nas do koralnog grebena. To je krug u moru predivne svetle tirkizne boje. I tu smo, na sred Indijskog okeana, kao u ljusci od oraha, sedeli sa štrikanim vunenim rukavicama, držali najlon sa mamcem od hobotnice i pecali. Koja scena. Uhvatili smo jednu ribu poveliku. Tako da nam je ulov bio pet riba.
Uveče smo imali roštilj na plaži. Pileće batkove i jednu od upecanih riba kojoj je pola bilo dovoljno za nas troje. Razmenili smo nešto novca u njihov pa smo bili u šopingu. Novčanice su im lepe, sa životinjama. Imaju dve prodavnice. Kupovali smo sladoled, keks, sokove, začine.
Uveče sam ja imala joga relaksaciju. Napravili su posebnu scenu: ram od drveta, iza zabodeno lišće od palmi. Sa strane dva visuljka sa svećama i okačen gong. Posle par vežbica za otvaranje (da primimo ne znam šta), legli smo i žmurili, a tičerka je lupala u gong pa šetala sa njim oko nas i mlatila njime tako da je zvuk dolazio sa svih strana.
Baš mi se sviđa zvuk gonga. Dubok i prijatan *doooong*. Baš je opuštajuće. Dala je i nama da lupamo.
I tako došao i kraj našem boravku na Maldivima. Sreća da idemo u Dubai, pa je tugu za odlaskom zamenilo uzbuđenje pred novu avanturu.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.