E, da. Voda na Maldivima je kao na slici. Baš su i Duško i Petar bili uzbuđeni kad smo najzad stigli na naše ostrvo. Aslam nas je odveo na ručak. A ono, sto na plaži sa tri stare drvene stolice ispod niskog listopadnog drveta da pravi hlad, a pored su visoke palme. Naš restoran all inclusive. I na par koraka more najlepše tirkizne boje, a preko nenaseljeno ostrvo sa zelenom šumom. Mi smo u razglednici. Vodica bistra, najlepša na svetu, a pesak kao puder miluje nam noge.
Išli smo na sigurno, što se ručka tiče – ribicu u raznim oblicima. Grilovanu, tunu na pici... Da ne bismo čekali dok se pravi ručak, Aslam nas je vodio na bikini plažu. U jednom momentu se ide i kroz džunglu. Međutim, ljuljnula je kiša pa smo se po kiši kupali. Voda topla, da ne može biti toplija (oko trideset stepeni). Jedino su tu korali dole pa nije baš zgodno za ulazak. Došli su neki ronioci i doneli gomilu hobotnica. Ja sam se, naravno, slikala sa njima kao i u Rafailovićima. Samo su ove veće i kače mi se pipcima po rukama, pa kad ih odvajaš, bude ono plop, plop, od njihovih kružića po pipcima.
Ručali smo. Petar i Duško su otišli kući na spavanje, a ja sa Aslamom na ronjenje. Zaključila sam da su Maldivljani niski, široke glave kod obraza i da muškarci nose bradu.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.