Pozvala me drugarica sa jučerašnjeg đuskanja, Kejt iz Londona, da vežbam jogu sa njima na plaži po mraku. Elena je držala. Bila je i crnkinja njihova drugarica Megi, a pridružio se i Aslam. Noge su mi se ukočile u turskom sedu (easy poza), ali mi se dopala relaksacija kad smo ležali, a ona lupala u gong i išla oko nas dok mi žmurimo.
Petar je dobro navežbao da šeta preko trake razapete između dve palme. Bio je i Nadjendo, Petrov brat od juče sa plesa, i još neka dečica. Viđali smo po pesku tragove kao od bicikla. I mislim se: Bože koliko ova deca voze po pesku. Kad to voze? Rano ujutru? Kad Petar otkrio da je to trag od kraba.
Ima uh puno. Malenih i velikih. Kada uveče priđemo plaži, samo se razbeže.
Maldivljani mogu da ožene do četiri žene ako su dovoljno bogati. Svakoj porodici treba da obezbede isto. I žive u odvojenim kućama da se ne bi žene svađale.
Videla sam i gde se mole. Lepa zelena građevina sa rupama u ogradi u obliku zvezda, ali turistima više nije dozvoljeno da ulaze jer se nisu odnosili sa poštovanjem.
Država im pokloni zemlju, a oni dižu kuću. Zdravstveno im pokriva i lečenje u inostranstvu. Žene rađaju dok 'ne ostare', sa 30–35 godina. Zabave za mlade na ostrvu nema, ali koketiraju slanjem poruka na društvenim mrežama. Kad napune 16 godina.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.