Pošto je vreme bilo promenljivo, rešimo da se vratimo do Pataje, tamo bi po prognozi trebalo da je lepše vreme. Ona je blizu Bangkoka. Išli smo vozom. Sa nama su išli u voz i učenici u uniformama, koji su bili razdragani i čavrljali i bilo je lepo putovati sa njima.
U Pataji sam ostala sa koferima, a Duško je otišao da traži smeštaj. Prvi smeštaj nam je bio daleko od obale. Do stana na spratu smo prolazili kroz neki sumnjivi restoran, stepenicama gore. Svaki put bi gosti zaćutali i buljili u nas dok prolazimo i bilo je poprilično neprijatno, čak sam se osećala i nebezbedno. Ponekad bi nešto i komentarisali što nismo razumeli. Soba je bila lepa. Ipak smo potražili drugi smeštaj.
Jedan apartman su nudili neverovatno jeftino, ali prvo platiš pa ga onda vidiš. Nismo se usudili, a pošto smeštaj za nas generalno nije bio skup, odabrali smo hotelčić na samoj obali. Ponosno smo slikali naše prozore sa plaže.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.