Puket je imao više plaža smeštenih u uvalama, a Pataja je jedna vrlo dugačka peščana plaža koja ima palme uz obalu i popriličnu plimu i oseku, toliku da su nas upozoravali na nju da je opasna jer se poprilično brzo desi i vrlo je velika.
Na plaži su svašta prodavali i nutkali. Najefikasnija odbrana je bila ignorisanje. Posle nekog vremena odu. Dopala nam se prodaja oljušćenog voća na plaži.
Naišla je jedna mala devojčica sa drvenim kavezima u kojima je bila po jedna ptičica nalik na vrapca. Prodavala je za neke jako male pare. Tipa pet dinara. Daš joj, a onda za sreću otvoriš kavez i ptičica odleti. I u knjizi smo naišli na taj običaj.
Išli smo brodićem na susedno ostrvo. Tu smo dobili masku. Ronili smo i gledali korale. Nama su nekako najlepši bili beli, a onda su nam rekli da su beli oni što su uginuli.
Ugledala sam i brodić koji vuče padobran za sobom. Što majmun vidi, to majmun radi. Hoću i hoću. I vozila sam se. Padobranom. Vrlo se lagano podiže i polazi. Par koraka na plaži i već sledeći korak je u vazduhu. I sletanje na plažu je bilo vrlo polako. Najviše mi se dopao pogled od gore i razgledanje. Sightseeing. Šta će Duško, kad sam ja, ajde i on će. Dopalo se i njemu.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.