Kad smo sleteli na aerodrom u Bangkoku, koji je ogroman, prvo što sam osetila bio je udar vlage. Kao da sam ušla u kupatilo odmah nakon nekoga ko se kupao. Pomislih: „Neće valjda uvek biti ovako. Bar ne na moru.“ Međutim, bilo je tako, ali je dobra stvar što se čovek navikne za par minuta i više to ne oseti.
Kao što smo i očekivali, na aerodromu su bili štandovi sa ponudom smeštaja. Šta god smo pogledali, bilo je preskupo. Srećom, kod kuće smo nekako našli putopis na internetu koji je preporučivao hotel u Bangkoku sa izuzetnim šarmom i hranom. Dadosmo taksisti naziv smeštaja „Atlanta“ i valjda adresu, ali on je bio nešto nesiguran, nije siguran da li zna gde je to. Krenuli smo sa njim, a Bangkok, sunce ti tvoje. Kao Njujork. Ogromni neboderi, autoput kroz grad, a još su krenuli da ga grade na sprat. Nekako se taksi zavuče u neku uličicu iza nebodera i tamo je bila jedna mala zgrada. On nas ostavi. Da li je to to? Šta ako nije? Uglavnom, ušli smo. To je to. Dobro je. Cena ok.
Kad Sandra krene u novi kraj sveta, vaš inbox prvi sazna. Prijavite se i stižu vam sve nove priče mejlom.