10. mart 2018.
Mislili smo da smo doktorirali aerodrom u Dubaiju za onih sedam sati kad smo išli na Maldive, ali on je potpuno drugačiji sa strane gde se izlazi iz njega. Bili smo prijatno iznenađeni još većom raskoši. Gomila ogromnih, visokih stubova od ogledala. Sve šljašti.
Uzeli smo taksi. Gomila ljudi stoji i sprovode te na svaka dva koraka, da ne zalutaš do svog taksija. Upućeni smo na roza taksi liniju. Svi vozači su žene sa roza maramama. I naša nova avantura počinje.
Zapanjena sam količinom travnjaka, cveća i palmi. Cveće aranžirano kao u Dunavskom parku u Novom Sadu, ogromne površine. U pustinji.
Gomila oblakodera. Raznih. Videli smo i novi zlatni Ram, zgradu. Stvarno je fascinantna. Iz taksija smo videli i Burj Khalifu, najvišu zgradu na svetu i glavnu atrakciju Dubaija. Petru Burdž Kalifa liči na hemijsku olovku. Slikala sam ga još u taksiju da ima slike za Fejs. Počinje da traži da se slika sam, da ima za slanje i kačenje na društvene mreže.
Dubai je ogroman šok posle Maldiva. U meni se u tom trenutku sve sudarilo: beton, staklo i novac naspram tišine, peska i mora.
Apartman nam je luksuzan. Prijatno smo se iznenadili. Dočekani smo sa bombonama i Mars čokoladicama, za razliku od kokosa sa cvetićem na Maldivima. Na peške smo blizu do Burj Khalife.
Oko nje su prijatne, niske, žućkaste arapske zgradice i mostić. Puno restorana i jezeraca. Gomila sveta, uglavnom mladog. Tu izlaze.
Mol Dubai je ogroman, sa sve Guči i Puči prodavnicama. Tu je i ogroman akvarijum koji se vidi i spolja, bez kupovine karata. Kada se plate karte, prolazi se kroz tunel, a ribe plivaju iznad glava. Petru je bio interesantan zbog ajkula i raža.
Tu su i prodavnice igračaka i slatkiša. Kupili smo šarene bombone gde ista boja može biti ukusna i potpuno odvratna, recimo crvena, ukusa jagode ili pokvarenih jaja.
Iznajmili smo taksi pa nas je vozao da gledamo i slikamo šta smo hteli. Dubai je ogroman i ono što je na mapi blizu, u stvarnosti je daleko. Prvo smo otišli na ostrvo Palma. Ide se i tunelom ispod vode. Videli smo hotel Atlantis, koji izgleda kao da je izašao iz crtanog filma o Aladinu.
Išli smo do Burj al Arab, hotela broda. Već je pala noć. Kod njih se u šest sati smrkava, pa su zgrade bile lepo osvetljene.
Posle toga smo otišli u stari Dubai, gde prodaju zlato i začine. Uske su uličice, ali nisu šarmantne. Prodavci spopadaju, cenjkaju se, nude. Šareno je od začina, materijala i figurica. Magneti su skuplji nego u molu na tezgama.
Vratili smo se do Burj Khalife na muzičke fontane. Impresivne su silinom, visinom i površinom na kojoj se izvijaju u ritmu arapskih pesama. Muzika je moćna. Fale boje i svetla kakva imaju muzičke fontane u Barseloni.
Jeli smo u Eat Greek. Jedi grčki. Chicken nuggets sa krompirom identičnim kao kod gazde u Neos Marmarasu, sendviče i girose. Ogromne, ukusne porcije i za kraj izuzetno lep kolač od narandže sa sladoledom od vanile. Sa grčkom hranom nema greške.