✈️ Dan 1: Let iznad očekivanja i „Bonžur, Notr Dam!”
Let avionom je bio iznad očekivanja. Sedeli smo u prvom redu i imali puno mesta za ustajanje i švrćkanje do prozora za Petra. Bio je iza nas i jedan dečko po godinama između Luke i Petra sa kojim su se sprijateljili i ćaskali. Planine i oblaci su bili prelepi i samo smo ih slikali, a deca su ćopala čokoladne bombone koje smo kupili na aerodromu i koje su sa sve nekim figuricama, čičicama sa kojima su se zabavljali. Bili smo izuzetno dobro raspoloženi i pomalo uzbuđeni.
.jpg)
Kada smo stigli tata je imao proučen plan u korak kako da stignemo do našeg smeštaja, međutim nije računao na izmeštanje metro stanice zbog radova. Tako da smo se malo muvali oko Sene, mostića, videli plažu na koju su nasuli pesak. Dvorac, Mikija i Mini od peska.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Sve nam je bilo lepo i samo smo zjakali, tata nas požurivao, a mama je vikala: „Čekaj još samo ovo da slikam!“. Prošli smo i pored Notr Dama i tu smo naravno morali zastati da se divimo i slikamo. Deca su pre puta odgledala Diznijev crtani „Zvonar Bogorodičine crkve“ tako da im je bilo interesantno da je gledaju uživo.
.jpg)
Luka je rekao: „Ne mogu da verujem da smo u Parizu. Jesmo mi sada turisti?“. To nam je bilo prvo dalje putovanje a da nije u Grčku ili Crnu Goru na more.
Stan sa dušom u Latinskoj četvrti
Bili smo smešteni na jako lepom mestu, u Latinskoj četvrti vrlo blizu Notr Dama. Mama i tata su se ujutru maltene otimali ko će ići u prodavnicu. Mama je volela ujutru dok se Pariz još budi, prodavnice tek otvaraju, da ode do samoposluge da kupi i njihov čuveni hleb baget i usput pozdravi Notr Dam: „Bonžur, Notr Dam!“
Stan nam se jako svideo. Imao je pod od karakterističnih šestougaonih pločica od gline koji se malo spuštao ka sredini sobe, sve je bilo od drveta, imao je i drvene grede. Opremljen sa gomilom detalja. Bilo je knjiga o Parizu, Francuskoj, razglednica starog Pariza po zidovima, lepe reprodukcije čuvenih francuskih slikara. Imali smo i manji kamin. Jednostavno je stan imao dušu i potpuno je bio „parižanski“.
.jpg)
.jpg)
Komšije su nam bili Parižani, a u komšiluku je bilo dosta antikvarnica sa knjigama (čuveni Šekspir) koje daju poseban šmek tom delu grada.
.jpg)
To je i studentski deo jer je tu Univerzitet Sorbona.
Prvo veče smo uživali u zalasku sunca nad Senom.
.jpg)
Ušli smo u Notr Dam.
.jpg)
.jpg)
Uživali smo u uličnim zabavljačima koji igraju, pevaju, sviraju. Bili su i pantomimičari koji su hteli Petra da uključe u svoju predstavu, ali Petar nije želeo. Tati se naravno najviše dopao jedan harmonikaš. Na svakih sat vremena se upale svetla na Ajfelovom tornju, budu upaljena 10 minuta i onda još 1 minut blickaju. Tada su ulični zabavljači (grupa što je svirala i pevala) zapalili baklje, napravili vatromet na trgu, a u daljini je blickao Ajfel. Tu su bila klicanja, tapšanja, ovacije turista kojih ima jako puno i neprekidno se nečim oduševljavaju. Tako je bilo i kada je prošla jedna ogromna roza limuzina u kojoj je verovatno bila neka poznata ličnost. Ima puno mostića nad Senom i puno brodića što voze turiste i običaj je da se jedni drugima raduju i mašu.
Uveče posle svih obilazaka voleli smo da „izađemo pred zgradu na klupicu“, samo što je to bio trg kod Notr Dama gde je stalno bilo neke zabave. Luki su se posebno dopali neki na rolerima što su skakali preko ljudi, pravili salta...
.jpg)
🚌 Dan 3: Autobus sa otvorenim krovom, Ajfel i brčkanje kod Luvra
21. 8. 2011. ili dan treći u Parizu
Drugi dan smo proveli u Diznilendu.
Ovaj dan smo se vozili otvorenim autobusom na sprat koji obilazi znamenitosti.
.jpg)
.jpg)
Hop-on, hop-off. Kod svake znamenitosti koja nam se svidi možemo sići ostati koliko želimo i nastaviti sledećim busom koji ide na svakih 10 minuta. Vrlo zgodno. U busu imamo i slušalice i možemo čuti priče o znamenitostima.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Luka nije mogao da dočeka da dođemo do Ajfelovog tornja. Zato nismo ni silazili nigde dok nismo stigli do njega. Nestrpljenju se priključio i Petar. Imali su priveske Ajfelovog tornja koje smo kupili prvi dan, to su nosili i cupkali, čekali da stignemo do pravog Ajfelovog tornja. Slikali smo se kao i svi turisti. Kao držimo ga na dlanu, za vrh, naslonjeni smo na njega. Ludirali smo se.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Onda smo jeli sladoled, ručali u parku kod tornja. Duško je najzad dobio pivo koje mu je ceo prethodni dan nedostajalo u Diznilendu i silno mu se obradovao.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Malo smo se zadržali u parku pa krenuli dalje. Sledeća destinacija je bio Luvr. U dvorištu kod staklene piramide - ulaza ima ukrasnih vodenih površina. Videli smo da turisti tu bućkaju noge pa smo im se srećni pridružili. Baš je prijalo, a Petru je bilo i izuzetno zabavno. Malo umoči ruke, pa noge. Sav se smočio ali bilo je toplo pa nije bio problem, a imao je i presvlaku. Tako da Luvr pamtimo po zabavi bućkanja nogu.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Petar je ugledao i veliki točak za panoramsko razgledanje grada i rekao: "To sam video samo na crtanom, nikada se nisam vozio.“. I naravno tada su mama i Petar malo prošetali parkom Tiljeri, došli do točka i provozali se. Zaista je bilo lepo gledati tako Pariz. Videli smo i crkvu Sakr Ker na koju ćemo ići.
.jpg)
.jpg)
Uveče smo opet bili ispred Notr Dama gledali zabavljače. Sada su bili oni na rolerima što lete, preskaču prepreke i ljude.
🗼 Dan 4: Na samom vrhu Pariza i skretanje u Pigal
22. 8. 2011. ili četvrti dan u Parizu
Sišli smo kod Trijumfalne kapije i malo šetali avenijom Šanzelize.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Deca su želela da se popnemo na Ajfelov toranj, pa smo se popeli. Ima lift do jednog nivoa, pa lift do vrha. Naravno da su hteli da idu do vrha. Svi smo bili uzbuđeni i srećni. Pariz nam je bio kao na dlanu. Ogroman je, pruža se dokle pogled seže. Na vrhu Ajfela su i voštane figure Ajfela, Edisona i Ajfelove ćerke. Ima i oznaka koliko je koji glavni grad udaljen. Beograd je udaljen 1454 km.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Kod Ajfela se u blizini nalazi i akvarijum pa smo išli. Videli smo ajkule, razne morske životinje. Ima i kao unutrašnjost broda, kormilo, mornari skulpture... Petru i Luki se jako dopalo kako je na podu bila projekcija ribica koje plivaju. A gde neko stane oko stopala se prave talasići na snimku i ribice beže. Tako su ih jurili. Kad se svi sklone sa podijuma onda polako dolaze ribice i tada ih ima najviše. Tu su proveli baš puno vremena. Petar je bio gola voda koliko je jurcao. A bogami je i Luki bilo interesantno.
Imali smo još jednu ekstra zabavu. Stojimo, iza nas je zeleni zid a ispred televizor u kom se vidimo. Prvo je išla muzika na koju smo đuskali, a oko nas su padali razni oblici drečave boje. Onda su nas jurili dinosaurusi a mi smo bežali. Posle smo imali vremensku prognozu koju smo komentarisali. Baš smo se ludirali i bilo nam je zabavno.
🏰 Dan 5: Drugi dan Diznilenda
23. 8. 2011. drugi dan Diznilenda, peti dan u Parizu
Dan rezervisan za povratak u čarobni svet Diznilenda i nove avanture sa omiljenim junacima.
Dan 6: Od afro-četvrti i Sakr Kera do „nekulturnog” Pigala i raskošnog Lafajeta
24. 8. 2011. šesti dan u Parizu
Prepodne smo krenuli metroom do crkve Sakr Ker. Izgleda smo izašli na pogrešnoj stanici i zadesili se u crnačkoj četvrti. Sve sami crnci, nijednog belca. Kao da smo u Africi. Ušli u restoran brze hrane, hteli smo u toalet, i radnici i gosti crnci. Kad smo ušli sve glave su se okrenule prema nama i nije bilo baš prijatno.
Videli smo u jednoj slepoj ulici i veliku pijacu, ali je zabranjeno slikanje jer se ulična prodaja strogo kažnjava.
.jpg)
Krenuli smo uz brdo, i tu smo videli jedinu prljavu ulicu u Parizu na koju smo naišli. Pobacano đubre na ulici. Izlozi prljavi neprozirni, i mahom su sve frizeri što prave pletenice crncima. Kada smo to prošli ličilo nam je na onaj okolni prilaz (što nije stepenicama) našoj tvrđavi u Novom Sadu.
Oko crkve ima velika livada na kojoj ljudi sede ili leže i odmaraju. Crkva je lepa, bela i blešti na suncu.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Odatle se pruža lep pogled na Pariz jer je na brdu.
.jpg)
.jpg)
Kad' smo se spuštali, naišli smo na luna park gde se Petar vozio.
Šetajući smo došli do jedne ulice koja se mami najviše svidela. Mahom su u Parizu ulice slične. Svetlo krem veće stare kuće (ili omanje zgrade) i nema zelenila. Ima nešto zelenila u Šanzelize aveniji koja ide ka Trijumfalnoj kapiji, ali je to ogroman bulevar i suviše je prometan. Ova ulica je po sredini imala pešačku zonu sa zelenilom.
.jpg)
Mama je krenula da je hvali kako je najlepša. A tata ju je pitao da li zna koja je to ulica. To je bila ulica Pigal gde je sve o seksu. Seksi prodavnice, muzeji, kabarei. Rekli smo Luki da je do sada obilazio kulturne delove Pariza, a sada je došao da vidi nekulturni deo Pariza.
.jpg)
Videli smo Mulen Ruž. Ispred njega ima nešto što duva vazduh od dole. Valjda da se devojke slikaju kao Merlin Monro kako im vetar diže suknju. Od nas niko nije imao suknju, ali smo se smejali kako nam vetar naduvava pantalone, nosi kosu, a Luki je nosio i duks u vis. Tako smo se blesavili.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Šetali smo dalje i naišli na robnu kuću Lafajet. Tata navalio da uđemo, mama gunđa ko još pored svih ovih lepota obilazi robne kuće. Tata se samo smeška i mudro ćuti. Kada smo ušli samo smo zinuli. Izgleda kao prelepa opera. Nikad ne bismo rekli da je robna kuća. Tata je već bio, pa je hteo i nas da iznenadi. Imaju i deo sa igračkama koje su naravno bile prelepe i preskupe.
.jpg)
Jeli smo i kroasane i upoređivali ih. Mama najviše voli vazdušaste i hrskave, a deca su radije jela kolače i sladoled. Mada su naravno probali i čuvene kroasane.
.jpg)
⛵ Dan 7 i 8: Panteon, patke pirati i vrapci na dlanu
25. 8. 2011. sedmi dan u Parizu
Obilazili smo prepodne naš kraj (Latinsku četvrt) peške. Bili smo do Panteona, spomenika znamenitim Francuzima, gde su sahranjeni velikani: Marija Kiri... Bili smo do Sorbоне i onda otišli u Luksemburški park. Lepo je uređen. Puno cveća, livada, drveća. Ima jezerce, oko koga je gomila stolica za turiste, da sednu, odmore i uživaju.
.jpg)
.jpg)
Deca iznajmljuju brodiće jedrenjake uz koje ide i dugački štap kojim ih guraju. Brodić dojedri do ivice jezera, dete dotrči gurne ga, pa trči na drugi kraj jezera da ga dočeka. Petar se tako baš lepo zabavljao neko vreme, međutim onda se brodić nasukao na kuću od pataka koja bila na jezeru. Petar je rekao da su mu patkice pirati oteli brod. Dobio je od čike drugi brod, pa je nastavio igru.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
I tu u park ljudi dolaze na izlet, leže, jedu...
.jpg)
.jpg)
Dogovarali smo se kako ćemo ići na vožnju Senom (rekom Senom). Petar se baš radovao. Kada smo se vozili Petar je rekao da je lepo, ali on nigde ne vidi seno. Zašto se to zove vožnja „senom“? Vožnja je prijatna, i vide se mnoge znamenitosti i iz tog ugla (Notr Dam, Luvr, Ajfel...). Onda smo šetali uz Senu i naišli na deo gde ima puno prodavnica kućnih ljubimaca. Oni u njima drže i mačiće i kučiće, kao i neke egzotične životinje. Mnogi su nam se svideli.
Otišli smo i u novi deo Pariza sa staklenim neboderima. Prvi utisak je bio da kvari utisak o Parizu. Mada je fascinantno. Deci se svideo ogroman prostor za pešake i tu su se rastrčali kao blesavi. Videli smo i modernu Trijumfalnu kapiju koja je na istoj liniji sa starom, sa obeliksom na trgu Konkord i sa kapijom kod Luvra.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Stigli smo uveče i do Ajfela da izbliza gledamo kako blicka jedan minut na svaki pun sat.
.jpg)
.jpg)
26. 8. 2011. osmi dan u Parizu
Tek tada smo otkrili da ima gomila pitomih vrabaca kod Notr Dama koji jedu iz ruke. Petar im je dao jednom, a Luka više puta pa smo se i slikali. Postoji urbana legenda da dođe čovek sa džakom i istrese vrapce. Kako ih posle skupi, nije objašnjeno.
.jpg)
Uticaj Pariza na Petra je da želi da nauči lepo da svira pa da zarađuje kao ulični zabavljači i želi da nauči engleski. Čuo nas je kako se tamo sporazumevamo, pa je uvideo da srpski nije dovoljan. I zaista kada smo došli je neko vreme učio engleski sa CD-ova.
.jpg)
.jpg)